Ostavite me, jer me onaj koga volim pozvao,

i za mene je otkrio znakove radosnih vijesti.

I razjasnio mi je suptilna značenja,

sa sigurnošću, kada je otkrio veo.

Dao mi je da pijem i žrtvovao bih se za onoga tko mi je dao da pijem.

Zaista, Bogu pripada to vino.

I oslobodio je okove nakon što me iskušao

i obasuo me svim vrstama velikodušnosti.

I u ljubavi, razjasnio je moju namjeru i moje stanje.

S pobožnošću, držao me podalje od osude.

Moje vrijeme je prošlo u znanju i pobožnosti

i u Ahiretu, prema prebivalištu trajnosti.

I kada me vodič karavane vodio,

do padine čistoće, između Ramata.

Odgovorio sam mu, i nisam savio svoje uzde

prema klevetniku ili ljudima osude.

I dovoljno mi je da sam na vratima,

na pragu, do Dana uskrsnuća.

Pitajte me, jer ljubav je moja umjetnost i moje stanje,

i postao sam, o prijatelju moj, sluga.

Bili smo prisutni s njima na vinu Dinija,

na koje su oblaci kišili na njih.

I u njihovoj opijenosti, nisu svjedočili drugome,

i među njima, postoji znak od Gospodara.

Znak koji ukazuje na Njegovo zadovoljstvo u svakom trenutku,

i ne boje se žaljenja zbog njegovih posljedica.

Za njih su obilni darovi milosti,

kojima su postigli vodstvo.

Možda ćemo s njima doseći prebivalište vrtova,

i Prorok će nas voditi, vođe puta.

Neka Allah blagoslovi Njega svakog trenutka,

i Njegovu obitelj, kao što grlica jutra guče.