Ostavite me, jer me onaj koga volim pozvao,

I meni je otkrio znakove radosnih vijesti.

I razjasnio mi je suptilna značenja,

Sa sigurnošću, kada je otkrio veo.

Dao mi je da pijem i žrtvovao bih se za onoga ko mi je dao da pijem.

Zaista, Bogu pripada to vino.

I oslobodio je okove nakon što sam bio iskušan,

I obasuo me svim vrstama velikodušnosti.

I u ljubavi je razjasnio moju namjeru i moje stanje,

Sa pobožnošću me udaljio od prijekora.

Moje vrijeme je prošlo u znanju i pobožnosti,

I na Ahiretu, do prebivališta vječnosti.

I kada me vodič karavana poveo,

Do padine čistoće, između Ramata.

Odazvao sam mu se i nisam savio uzde,

Pred ogovaračem ili ljudima prijekora.

I dovoljno mi je da sam na vratima,

Na pragu, do Sudnjeg dana.

Pitajte me, jer ljubav je moja umjetnost i moje stanje,

I postao sam, o prijatelju moj, sluga.

Bili smo prisutni s njima na vinu Dini,

Na koje su oblaci kišili nad njima.

I u njihovoj opijenosti nisu svjedočili drugome,

I među njima je znak od Gospodara.

Znak koji ukazuje na Njegovo zadovoljstvo u svakom trenutku,

I ne boje se žaljenja zbog njegovih posljedica.

Za njih su obilni darovi milosti,

Kojima su postigli vodstvo.

Možda ćemo s njima stići do prebivališta vrtova,

I Poslanik će nas voditi, vođe puta.

Neka je na Njega Allahov blagoslov svakog trenutka,

I na njegovu porodicu, dok grlica jutra guče.